Uvodne riječi – Trogodišnji ciklus – Biskup Dionysius Paul Lakovich
Za svetog Bazilija, glavni vodič prema savršenom životu je Sveto pismo. Duža i Kraća pravila sastoje se od 60 posto citata iz Svetog pisma. Tako 1500 citata iz Svetog pisma čini osnovu za 55 Dužih i 318 Kraćih pravila.
Stoga sveti Bazilije i Drugi vatikanski sabor dijele isti biblijski temelj. Možemo stoga s pouzdanjem reći da je sveti Bazilije iznimno aktualan danas.
Mi, koji smo kršteni u Ime Presvetog Trojstva, pozvani smo tražiti Boga i slušati Ga: čitati i moliti sa Svetim pismom te ga dijeliti s našom zajednicom.
Mi, koji smo okupljeni u ime Oca (izvora Ljubavi); U ime Isusa Krista, koji je objavio Očevu ljubav kao Put, Istinu i Život, kako bismo mogli činiti Njegovo djelo.
U ime Duha Svetoga, kako bismo kao zajednica krštenih mogli graditi zajedništvo, dijeliti svoje osobne darove; biti pažljivi na potrebe Crkve, sposobni čitati znakove vremena i kreativno doprijeti do onih u potrebi (vidi bazilijansku Bazilijadu).
Bazilijanski asketizam:
Dopustiti da nas vodi Duh Sveti, kako bismo se, poput Isusa, mogli boriti protiv đavolskih iskušenja.
Đavao nudi korištenje vlastitih darova kako bismo imali „kruha u izobilju“, dok asketizam po Isusovom primjeru znači biti sposoban podijeliti svoj kruh s drugima, biti kruh života, biti sposoban prinijeti svoje tijelo kao žrtvu, proliti svoju krv…
Đavao nudi moć nad drugima, biti prvi, dok je asketizam, po Isusovom uzoru, služenje, jer Isus nije došao da bude služen, nego da služi i da svoj život kao otkupninu za mnoge. „On je onaj koji služi“ (Lk 22,27).
Đavao nas kuša da tražimo vlastiti užitak i vlastitu volju, dok nas Isusov asketizam poziva da slušamo Boga i naše mentore te budemo pažljivi na potrebe drugih.
Petar predlaže da ne ide u Jeruzalem kako tamo ne bi patio i umro, dok je Isusov asketizam ići u Jeruzalem kako bi ispunio volju svoga Oca.
Na Kalvariji su mu pristupili pismoznanci i farizeji nakon što je već bio razapet i iskušavali ga da siđe s križa, čak koristeći vrlo „pobožan“ izgovor: „Ako si Sin Božji, siđi s križa pa ćemo ti povjerovati“ (Mt 27,42). Ipak, Isusov asketizam leži u njegovoj vjernosti poslanju koje mu je povjerio Nebeski Otac sve do samoga kraja — čak i onda kada je osjećao da ga je Nebeski Otac napustio, kada je zavapio: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ — dok nije predao svoj duh u ruke Nebeskog Oca. Vjeran svom poslanju i svom posvećenju do samoga kraja.
Asketizam pronalazi svoj vrhunac u Euharistiji: „Moje tijelo, koje se lomi; moja krv koja se prolijeva…“ što se ispunjava u euharistijskim darovima, u euharistijskom načinu života, kada drugima dajemo svoje tijelo za „jelo“ i svoju krv za „piće“ — upravo onda kada slušamo jedni druge, služimo jedni drugima i dijelimo svoj svagdanji kruh, dajući nešto svoje kako bismo održali živote drugih. I tada „Duh Sveti silazi na nas i na posvećene darove“, čineći nas jednim tijelom s Kristovim tijelom. Tada ćemo uskrsnuti.
Pokušao sam ponuditi neke općenite smjernice kao pomoć u provedbi trogodišnjeg programa priprave za 1700. obljetnicu rođenja našeg svetog oca Bazilija Velikog i obnovu bazilijanskog ideala.
Neka Gospodinov blagoslov bude na vama, kako bi milost Božja i zajedništvo Duha Svetoga, koji su pratili našeg svetog oca Bazilija Velikog, također sišli na sve nas!
Biskup Dionysius Paul Lakovich